U zrcalu vječnosti se ogleda Empirejska ruža,
drhtava vizija prohujalog vremena.
Uranjam u drevna snoviđenja,
ulazim u arboretum rajskih obrisa
i titraja toploga zlata.
Na stazama isprepletenim od snova
koračaju siluete sjećanja utkane
u privide lijepih uspomena.
Volim te iluzije ozrcaljenje
u zlaćanom sjaju sunoćavanja svijesti,
volim ljepotu sutonske zvjezde
u dubini tvog pogleda,
volim ritam ponoćnog tanga
na laticama ružičnjaka,
volim srebro zornice
u tvom osmjehu
i miris limunova cvijeta
na tvojim usnama.
Čujem zvono zenita
na obroncima zagrljaja
i bubnjeve šamana vremena
na dverima poljubaca,
melodiju tvoga srca
u dolini milovanja
i pastoralu od sna
u Arkadiji ljuvenih tihovanja.
u panorami Elizeja
utkanog u pupoljak neumiruće ruže.
Biserje prosuto putevima žudnji
iskri ljepotom čujnosti,
nježnošću čulnosti,
ognjilom strasti,
tišinom ljubavi
koja bdije nad
nemirima.
